Vjeciti mrak
28. juni 1389. je datum koji nikada nije umro, niti ce umrijeti. O dogadjaju koji se tada zbio se pricalo i pricat ce se, i svako tu nesto doda i oduzme, i svako ima svoju verziju koja mu odgovara i pase. Porazeni se osjecaju pobjednicima ko zna zbog cega, a pobjednici porazenima, jer su izgubili velikog osvajaca. 100.000 vojnika, kmetova, seljaka sirom regiona, na jednoj strani, protiv najvece osvajacke imperije, na drugoj strani. Epilog je takav da je u relevantim historijskim udzbenicima od svega toga ostalo upisano nekoliko imena - ime srpskog kneza Lazara Hrebeljanovica, srpskog vojskovodje Vuka Brankovica, bosanskog velmoze Vlatko Vukovica, osmanskog vrhovnog zapovjednika sultana Murata I, te ponegdje se pominje da je postojao glasoviti srpski junak Milos Obilic. I da, svi su porazeni, jer niko od njih nije docekao izlazak sunca 29.juna.
28. juni 1989. «Niko ne sme da vas bije» najpoznatija je recenica koju je izgovorio balkanski krvnik za svoga zivota. Simbolicno, izgovorio je na istom mjestu gdje se prije tacno 600 godina odigrala ranije pominjana bitka. Ukinuta je autonomija toj pokrajini, a za jedan narod te pokrajine pocinje najcrnje doba u njihovoj historiji.
1999. Svijet obilaze slike porusenih i popaljenih sela, masnovnih grobnica, kolona izbjeglica i ono najbolnije plac majki, supruga i kceri nad tijelima i ostacima tijela oceva,muzeva i sinova. Ako ista moze biti jace od tih slika, onda je to sigurno poruka koju je svijetu i agresoru poslao Adem Jasari osnivajuci OVK. Albanski narod ce po prvi put voditi svoju bitku, iako je ta njihova zemlja cesto tokom historije plivala u krvi. Iste godine NATO bombarduje Srbiju, cime pocinje i krah iste.
17. februar 2008. Parlament pokrajine izglasava nezavisnot Kosova, protivno nacelima Medjunarodnog prava i Ustava zemlje u kojoj se nalazi, a rukovodeci se Ahtisarijevim planom i glavnim adutom iz rukava, svjetskim djeliteljem pravde, SAD. I dok se UN, svjestan svoje nemoci, pravda presedanom po ovom pitanju, zastitnici pravoslanih naroda na Balkanu pozivaju zemlje da ne priznaju samovoljno proglasenu tvorevinu. Pitanje pokrajine iskoristeno je za ponovni sukob zapada i istoka, kapitalista i (ex)komunista. Pokrajina je sada siroce, sama u svijetu gdje samo najjaci opstaju. Pravi problemi tek nastaju, a da li najmladja drzava svijeta ima snage da ih rijesi ostaje nam da vidimo. Diplomatski odnosi, prijem u UN, posrnula ekonomija (ako je uopste i ima), ovisnost o dojucerasnjoj zemlji a sada vec drzavnom neprijatelju br.1, granice, nezaposlenost, nepismenost, nerazvijenost, siromastvo, multietnicnost...problemi su koje svijet ocekuje da isplivaju na povrsinu netom po zavrsetku slavlja, koje ce, poznavajuci Albance, otegnuti se i vise no sto bi trebalo.
I ponovo, nema pobjdenika, samo porazeni. Ocito Kosovo je osudjeno na vjeciti mrak.


zzzzzzzzZZZZZZZZzzzzzzzzzz